Ljubavi

Dunja zelo lepo:) prelepa, mirna, otožna pesem. Vidim, da moji pesniški kolegi tresejo tvoj jezik kot iz rokava a moja dalmatinska kri ga pa v rokavu drži. Prijeten pozdrav od Nuške:) --- Z Ljubeznijo v očeh in vetrom v laseh:)

Dunja:) Baš to je stav, koji odlučuje u ljubavi, u kojem smjeru se i, ako, pokrene te ide dalje ili pak ne ide, vječno Hamletovsko pitanje, dilema, štetna ili dobronamjerna, zavisi od gledišta in promatrača i promatranog, kad ionako nema veze s kog stajališta ne ta ili oni nalazi, više, nego manje je sva bit u...što misliš, Dunja? U dvojici bezprijekornih ratnika u nama, umjetnicima poremečaja svih načih nastojanja pretvarajuči želje u uistinenje, jasno, reč je o Razumu i Srcu. I toliko mnogo rječi izgovorenih je o tome baš u našim komentarima, ali ipak još jednom, samo za tebe: Srce želi nešto, što razum usporava i to je kočnica, koja usporava taj vlak, otežava njegovo kretanje; dok srce viče, kako vreme ne postoji, razum broji mu otkucaje i nanosi boli svojim uzrocima i bezbrojnim zašto te zato, dok vlak ipak ide dalje i sve usamljeniji puzi po usamljenoj putanji uistinjenja naše žudnje. Po koji put se desi, da taj vlak stane, zbog argumentirane pobjede razuma, mada to ipak znači, da možda bilo ono pravo, jer u ljubavi, bar onoj pravoj, srce ima sav prioritet i razumu nema mesta, čemu slijedi, da nema mjesta ni usamljenosti na tom putu, jer stvari jesi ili pak nisu, nema između ničega. U pjesmi vidim prioritet djelovanja srca s jedne strane, od toga, koji stvarno želi, i razuma sa strane drugoga, koji nanosi kamenje kamenje nesklada na taj, na dohvat ruke moguči odnos u nastajanju, a ipak se udaljuje baš pod teretom razuma. U stvari, rječ je u tome, da razum i srce ne idu zajedno, bar ne u početnoj, raspoznavnoj fazi nekog odnosa, mada je kasnije, u fazi odnosa kao trajajučeg, razum taj, koji dobija ulogu, ali u početnoj fazi, želeči uspostaviti bilo što u namjeri stvaranja ljubavnog odnosa, srce ipak mora besprijekorno staviti razum na čekanje, mada ne iskljujuči ga, ali ipak. Pjesma je dojmljiva i nosi jasnu poruku, koja kaže: slijedi srcu i ne razmišljaj previše, inače može to da bude jedino, što ti ostane... Čestitke, Dunja :) mark

Dunja, pozdravljena! Lepa pesem, moški del je tako dobro komentiral, da ni potrebno nič več ...Ja, bo treba spet mal zvežbat naš stari jezik...mi kar nostalgijo zbudi:) Nuška, kdaj se bova opogumle pa si upale udart s svojim hrvatskim na plan? Sej ni treba, da bi blo glih brezhibno?? Torej, Dunja, samo tako dalje!

Lp.Nuška! Da,slažem se s tobom,i mene su moram ti priznati baš ugodno iznenadili. Neke od tvojih pjesama su jako osjećajne i izražavaju usamljenost i nostalgiju po nečemu, i ti to jako ljepo, znaš izraziti svoim pjesničkim duhom. Puno uspjeha i dalje ,nije važno u kojem jeziku. Lp.Dunja

Dragi Mark pozdravljen! Zahvaljujem na komentaru,isto tako, s zadovoljstvom čitam tvoje komentare, kao i tvoje pjesme. Neke od njih su tako,tople i stvarne, da ih, ako znaš srcem čitati, možeš lako razumjeti. Lp.Dunja

Dunja:) Znam, da znaš, da znam, da znaš :) Sve dobro tebi :) mark

Koliko lude glasne samoće na vlaku čežnje … Možda jutro i neće da osvane zbog izgubljenih iluzija. Naime svjetlost sa svojim jutarnjim bojama duge ubija naše snove i kao kamenje steže naše grudi. U danu gubimo svoje čarolijasto djetinjstvo i put se vidi jasnije … Prelijepa pjesma, Dunja. Kao ljubav na putu bez početka i kraja. Sviđaju mi se slagalice, da se vlak kotrlja, samoća koja luta … jedino, što ne razumijem – što znači koliko kamenja će nasto stati … da li si to mislila, da će stati na sto – stol kao stolica, miza po naše, ili, da će koštati nas … ? U mislima sam perfekcionista, pa tako često ispitujem :) i ljutim se sama na sebe - jer naime, ni u svoj hrvatski nisam baš sasvim sigurna :) Pozdrav i sve dobro, S..DA