Misao
Nije sretan onaj tko puno ima, sretan je onaj tko malo treba...
Objave avtorja.
Nije sretan onaj tko puno ima, sretan je onaj tko malo treba...
Usnula sam noćas san, san čežnjom istkan… Prostrane sobane i glazbu iz nekih davnih vremena… Poznate i nepoznate ljude, među njima tebe… Točiš vino iz vrča starog i pružaš komad toploga…
Često nađem majku, kako sijedi sama u mislima svojim, predano moli… A kad' čuje dolazak moj, podigne sićušni obraz svoj, okreće mi svoje anđeosko lice al' iz svoje ruke, ne pušta krunice……
Budeš li hodao, samo za sunčevih dana, nikada nećeš stići svoj cilj.
Zatvaram vrata od sumornog dana u zagrljaj liježem tihoj, mirnoj noći... Spuštam zavijese trepavica pomalo uljuljana, dajem duši slobodu da lagano krene, mirisnom stazicom malom... Dolaziš…
Kako li je tamo na onoj strani puta... Gdije nema granica gdije nama kajanja... Kad razum dozvoli srcu da pobijedi... Kada mu dozvoli neka nastavi... Ko plamenčić maleni negdije da odluta...
Za sijaj u oku tvom da ponovo zablista i toplinu sunca da grije te još jače... Molim da samoća ne prati te više, sve tvoje nade da postanu stvarnost... Život nek te zagrli jako, zagrli…
Ti si kao neobičan cvijet U tebi počiva sav nebeski svijet Istkan si, od svih duginih boja Tvoj oblik je nekog neobičnog kroja. Lepršaš nekom čarobnom ljepotom A ona iz tvoje unutarnjosti…
Kada noć se spusti i zavlada tišina... Mir i spokoj tada nastupaju na scenu... Zlatnim se nitima lagano uvlače u mene... I brišu sve tragove od bitaka dana... A onda duša nađe najmilije…
Sat otkuca dva poponoći... a još nemam sna... Neobična misao pojavi se odjednom... I zapitah sebe... da li smijem to... SMS bi poslala Anđelu Čuvaru svom... Pitanja je puno kao i želja...…
DARUJEŠ MI Plamen da sja u srcu mom da osjećam toplinu njegove moći i bezbroj toplih sunčevih zraka, da uživam milinu njihovog sjaja. DARUJEŠ MI Bezbroj zlatnih, svjetlucavih zvijezda, što…
Budi se još jedan beznačajan dan, sumoran, bez sunca bez nade, i opet onaj isti miris, miris bolesti, miris nemoći. Sobe pune jada i smrada, žute, bezosjećajne. Ah Bože! Ovdije nema nade,…
Jutarnje me sunce obasjava zrakama svojim, miluje, mami, obećava i ljubi... A ja osijećam, da je tamo negdje, negdije daleko, pod ovim obasijanim Nebeskim svodom, jedna mala nježna duša,…
Da mi je poletjeti zvijezdanim nebom... Za trenutak postati zvijezda sijajna... Plesala bi razigrano po galaksijama bez cilja... Minutu bi pretvorila u viječnost... Bol i tugu u sreću i…
Misli moje duše, Skrivene od očiju drugih, U čarobnom plavetnilu svom, Grle se, šapuću i maze. Poletjela bi kadkad duša, Kada imala bi krila, Al u dubini tijela svoga, ona svoje snove…
Neka vam Nova Godina Ispuni sve želje, U vaša srca donese Radost i veselje! U dušama vašim nek Toplina vlada, Najbolji prijatelji nek vam budu Ljubav, sreća i nada! Neka radost i sreća,…
Ne ograničavaj se ni prostorom ni vremenom, Ni riječima ni mislima, ne guši u sebi ni jednu sitnicu. Dozvoli sebi, da sve boli i sitnice, izbaciš iz sebe, Jer to pripada samo tebi, a Ti ne…
Blago meni, Ti me ljubiš, Pružaš ruku ko djetetu, Kad sam dobra i kad nisam, Blago meni, Ti me vodiš. Blago meni, Ti me čekaš, Posustala kad se vraćam, Ulivaš mi volju, snagu S tobom mogu,…