#Poezija

Poletjeti u visine

dunja1 min branja
Komentarji
Deli zgodbo

Gabrijel & Dunja Neke ptice nikad ne polete po zraku, neke ptice nikad ne polete po mraku, neke niti nemaju krila za to, da lete. Ja sam samo čovjek, nisam ko ptice, i letim dušom do sjajne komete, letim srcem i ona mi obasjava lice. Mogu da stignem na sve planete, i nikad mi nije ni potrebna bila, letjeti nebom i imati krila. Treba letjeti u ovom vremenu kada imaš i nemaš krila, treba letjeti u svakom času, poput ptica i poput vila. Kada nas srce ponese, tada nam ne trebaju ni cipele ni ulice, tada zemlja služi samo lutalicama. Letiš tada poput zvjezde, čak vidiš i oči Saturna jer te od miline srce nosi u beskrajne visine.

Skupnost Pozitivk

Komentarji

4

Nuška Golobič
Hej bravo, vidva v Duetu:):):)!!! Čestitke!:) Zdej se pa očitno začenja obdobje druženj tudi takole skozi pesem in ful luštkano je to ko dva uma, dva srca v enem utripu zaploveta skozi misli. Pozdravčke Dunji and Gabrielu Nuška:):):) --- Z Ljubeznijo v očeh in vetrom v laseh:)
gabriel s
Odgovor na komentar: Nuška Golobič
:):)!!! Dobro je Dunja tole skombinirala! Čestitke Dunji, jaz sem bil samo statist... gabriel s
dunja
Odgovor na komentar: gabriel s
LJepe pozdrave Nuška i Gabrijel! Vesela sam da vam se ta kombinacija dopala, pa naravno u dvoje je sve lakše i ljepše. Gabrijel takođe sve pohvale tebi iTatjani. Puno vas pozdravlja Dunja
dunja
Odgovor na komentar: dunja
Gabrijjel mislim, da te Tatjana pozna najbolje od nas svih,i zato je vjerovatno tako i napisala svoj komentar ,ti samo slušaj nas žene, i nećeš slabo proći haha .Zato pohvala i za Tatjnu
Prejšnji članek na to temo

Mislim, da je čas...