zamorjena

bičikleta If you leave early in the morning If you go on these roads By bicycle..... http://www.youtube.com/watch?v=7_xLBWKxKhM

Budale Dođu budale, same, nitko ih ne zove pa skaču oko tebe - e, ono bi ovako e, ovo bi onako - hoće te uvući u svoju budalastu igru, a tebi neugodno budali reći: ej, budalo makni mi se sa sunca, i ovako i onako, zaklanjaš mi pogled - pa ih pustiš, neka skaču potom dođu druge budale, koje se rugaju prvim budalama, a koje bi sve to što i prve, ali naopako - i one bi s tobom, ovako i onako a ti im ne obraćaš pažnju, iz iste one neugodnosti koju budale nemaju, a ti je, eto, nosiš kao vlastitu sjenu, pa te nekako - priznaješ, sasvim budalasto! - stid pred budalom što je budala ali tu nije kraj! kad shvate da ne trzaš, ni ovako ni onako da te ne mogu uvući u svoja kola, igra se ipak zahuktava, i za jedne i za druge tek tad si totalna budala, koja nikako da se odluči kojoj vrsti budala pripada - onoj prvoj, koja bi to onako, ili ovoj drugoj, koja bi to ovako, ili pak onoj sasvim nerazumnoj, koja to ne bi ni ovako ni onako (a trebala bi ih se definitivno nekako riješiti!), pa se još uvijek čudi kako s budalama nikako ne može izići na kraj Vinko Kalinić

http://www.youtube.com/watch?v=cMlgyCb6vfg&feature=related lahko noč

Eto, kako te volim Eto, kako te volim: kao ptice koje kreću na put preko oceana ne računajući na vrijeme i daljinu ni koliko im snage treba za premostiti pučinu, ne hajući za kiše, oluje i bijes vjetrova ni gdje će spavati, ni što će jesti niti hoće li žive dočekati zoru eto, zašto te volim: u meni jer budiš ono neizrecivo, i jače od života što i njih goni da se k nebu vinu više od svega žudeći tek toplinu bez pameti, bez računa, bez pokrića kao jedna, krene ih cijela četa - samo rašire krila i polete u prazninu zanosno, kao i ja u tvoje oči tek gluhu plavet gledajući i lete tako, vjerujući da će stići sve do na kraj svijeta Vinko Kalinić

Tražim riječi Tražim riječi Nježnije od svile Vjetar u krošnjama Koji ne dodiruje tvoje lice Da ti kažem Negdje iz dubine Tu ljepotu Malog svjetla Kao svjetiljka Krijesnice U mirisnom grmu Ruže penjačice Znaš onaj dodir Kad se dodirne koža Toplom rukom Baršunaste skice Kada oči Postaju more U kojima se kupa duša Pa pliva, skače Poput delfina One blage Plavičaste boje neba Pijeska što zrcali sunce Tražim riječi nježnije od tmine Kad umorne sklapaš oči Tonući u san Mirnih uspomena Te sličice Boje Pjesme dopiru iz daljine Panova frula Harfa miline Samo lira Negdje u srcima Melodije Svirane Na strunama Duše Nemam riječi koliko je Veliko Ogromno Veće od mene Koliko je snažno Neprimjetno skriveno Prošlo kroz kanjone Stranputice Cijelim romanima Govorio sam D'vje, tri riječi Ne zaboravi me Neka te ništa ne spriječi Kad izgovaram tvoje ime Da osjetiš mir Bezbrižnost ljepote Ništa nije važno U tom malom trenu Na ovom svijetu Ja sam taj cvijet Sa mirisom duše Samo zaljubljeni Umivaju Jutrom lice Zagrli me U snu Ja taj dodir ćutim Ne boj se Ne brini Sve će opet biti Kao nekad U dalekoj budućnosti Iz koje dođoh Da te kući vratim Mi dvoje jesmo Kao što ja jesam Kao što si ti Ona koja voli Znam ti ime Ne zaboravi me Ja sam Onaj dio tebe Koji pjeva Pjesmu glasom Čarobnih ptica Svaki cvijet Postaje ljepši Miris snova Kada ostanem bez svega Naše mjesto Skriveno utočište Dom beskraja Ljubav kao sunce Nosim u grudima copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

KAR ZASPALA BI IN SE NE BI VEČ ZBUDILA. VSAJ ZA ENA TRI LETA, DA SE TO BREZUPNO STANJE KONČA. NIČ NE MOREM NAREDITI. VSAKA INFORMACIJA NALETI NA PONIŽANJE IN RAZŽALJENJE IN NA OBUP, ŽIV OBUP. KO NE MOREŠ OTROKU POMAGATI IN GA VIDIŠ KAKO TRPI. IN VIDIŠ, DA SI TI ODGOVOREN ZA NJEGOVO ŽIVLJENJE. IN TA NAŠ SISTEM, KI PONIŽUJE ODRASLEGA ČLOVEKA NA VSAKEM KORAKU. ČE NISI MOČAN, NEPRIZADET, POKVARJEN , TEŽKO USPEŠ. IN OD TISTI, KI SI JIM VELIKO POMAGAL DOBIŠ TAKO ZAUŠNICO, DA SI NE MOREŠ TEGA NITI MISLITI. POZNAJO TE SAMO TAKRAT, KO TE RABIJO, POTEM PA GLAVO OBRNEJO STRAN, KO TE VIDIJO ŽALOSTNEGA IN RAZOČARANEGA. JOJO, JOJ, NE MOREM VAM POVEDATI, KAKO SEM ZAMORJENA.

Vse, kar sem gradila, se je porušilo. Vse, v kar sem verjela, se je izkazalo za laž. Vse, v kar sem upala, se je sesulo v nič. Vse, v kar sem verovala, me je razočaralo. In kako naj bo sedaj vesela..... Kako naj še komu zaupam....

samo hodi naprej lep večer vsem http://www.youtube.com/watch?v=JGxrE6Mf_6Y&feature=related

[QUOTE][u]Quote by: vprašanje[/u][p]Vse, kar sem gradila, se je porušilo. Vse, v kar sem verjela, se je izkazalo za laž. Vse, v kar sem upala, se je sesulo v nič. Vse, v kar sem verovala, me je razočaralo. In kako naj bo sedaj vesela..... Kako naj še komu zaupam....[/p][/QUOTE] Končno svoboda! Ne rabim nobenemu zaupati, ker imam sebe. Ne rabim nobenemu verjeti, ker verjamem sebi. Ne rabim upati, ker nič ne pričakujem. Živim in lažje diham brez upanj, verovanj, verjetij, zaupanj... izbira: vse skupaj - tragedija in jok ali vse skupaj - komedija in smeh Samo izbrati, dovoliti si je treba.

http://s669.photobucket.com/albums/vv58/CaringKarma/Light/?action=view&current=night.gif Čarolija - Mika Antić Nekom zabranjuju zvezde. Nekome krila. I laste Ja ne zabranjujem nista. Sme se sve sto se ne sme. Samo jedno te molim: pokusaj da ne rastes ni mrvu svima za inat, do kraja ove pesme. U toj se pesmi zivi slobodno, lepo i ludo. Mozes da izmisljas. Mastas, Da radis sve naopako. U njoj i najvece cudo prestaje da bude cudo, jer sve sto pozelis kad zazmuris - ostaje zauvek tako. Isturi hrabro i divno prkose detinjaste i lazi i sebe samog. Sme se sve sto se ne sme. I sme se vise od svega! Jedini: nemoj da rastes za inat i tebi i meni do kraja ove pesme. I svaki put kad te slome, pa moras nov san da stvaras, ne sanjaj ga u mraku Dotrci blize zori. Na pragu ove pesme tako se divno bori i kad namignes samo i osmehnes se polako Izbroj u sebi do deset i to u vecnost pretvori. I sve sto zmureci smislis ostace zauvek tako..

Kar vrgla bi ta dan stran, da ga ne bi bilo in se zbudila v nekem drugem lepem dnevu. Vem, da me čaka samo pospravljanje, pomivanje posode, kuhanje, brisanje prahu in spet eno in isto iz dneva v dan. Brez službe, brez denarja, brez ljudi, ki bi me razumeli. Samo, daj, naredi, prinesi, počisti. Do kdaj bo še tako. Saj bi se uprla, pa kam naj grem. Na Karitas, na Rdeči križ, na Center za socialno delo...vse to ni zame. Tja bi morali hoditi onemogli ljudje, ne pa ljudje, ki želijo in so sposobni delati. Nisem ravno bistre glave, nisem ravno človek z mnogimi spretnostmi, toda nekaj bi že delala. Za samostojno podjetništvo denarja nimam, podjetje, ki je dolgo životarilo, pa vendar mi je veliko dalo, je šlo v stečaj. Meni manjka nekaj, da bi vsaj malo zaslužila in imela vsaj kak evro. Kam naj se obrnem....

prosta delovna mesta v tujini (http://ec.europa.eu/eures/main.jsp?acro=job&lang=sl&catId=482&parentCategory=482) moreš vpisati iskalni pogoji

Nimam več volja... Hvala, iskrena hvala za ponudbo. Pa ne vem , kaj je z menoj. Prosim za delo, se pogovarjam z delodajalci, vzamejo me za en dan, tri dni, potem pa, adijo. To je šele ponižanje. Saj povsod, kamor pridem delajo nekakšni študentje, ki študirajo kaj jaz vem kaj. Na te bolonjske študije se res ne spoznam. Pred mano se delajo lepi, za hrbtom pa, ko je šefu za nekaj povedati, me opravljajo in govore, češ, da nič ne znam. Pa, če bi mi nekdo pokazal, bi že znala. Saj sem pet let delala pri pakiranju, bi se že še kaj naučila. In me smešijo in sramotijo, da se kar umaknem in zaprem sama vase. Doma pa spet-si zanič. Danes je spet zakuhalo. Kar mrgoli mi v glavi od ponižanja. Sem res na svetu samo zato, da se mi smejejo za hrbtom in me zaničujejo. Sama poskušam dokazati, da sem nekdo, pa ne vem kako. Brez denarja sin nič.

Nan Blind Monk: "Why be afraid of death? It is the fate of all humans. The closer one brings oneself to God, the happier one is. It is the end of our lives. The closer one brings oneself to God, the happier one is, the faster one hurries to meet Him. One should have no fear of death. On the contrary! For us, it is a great joy to find a Father once again. The past, the present, these are human. In God there is no past. Solely the present prevails. And when God sees us, He always sees our entire life. And because He is an infinitely good being, He eternally seeks our well-being. Therefore there is no cause for worry in any of the things which happen to us. I often thank God that He let me be blinded. I am sure that He let this happen for the good of my soul." ---------------------- ''''''''''''''''''''''''''''''''''''' OPROSTI, da se vtikam: Nisem mogel prek tega, če tudi ni več novi koment. da ne bi kaj dodal. Kalikor vredna je besedna moja, mnenje moje. Nič ne spremini logike resnice proze, ki si jo citirala - napisala Redko dobi napisano, da realnost upanja Iskra je vesolja. Pomladi večne nekje obstaja. ps: Ker "ROPAR - TAT čustev sem", zato bi rad poznal čustva ko si to pisala. Vem si sicer, da ni upanja, da čustva so privatna; kar je ok, Vseeno se lahko logične zaključke dela, da smo pač vsi ljudje. Datum smrti ne bi smel biti gorje, za verujoče in sreča za trpeče. In upanje srca ljubečih, da našlo zopet bo poljub objem Ljubezni svoje - "tam nekje". To upanje je moje... Še zmiraj zgleda "pravljično", Ne morem se ozdravit in še manji spremenit ker dugače, bi bilo brez veze se rodit. ''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''' To so misli moje tega, ki vzrok so proze pisave tvoje "Blid monk" Hvala ti za to...ker redke so te misli. vse najboše za 2013sto leto. aries pax.

Nan Blind Monk: "Why be afraid of death? It is the fate ................." aries_1 "OPROSTI, da se vtikam: -------------" ------------------------------------------------------------------------------ Besedilo iz filma na 2:33:01 http://www.youtube.com/watch?v=X-z3JPfJNI4&feature=related

Popravek: 2:31:16

[QUOTE][u]Quote by: aries_1[/u] vse najboše za 2013sto leto. aries pax. [/p][/QUOTE] Enako, vse dobro v 2013. Srečno!

Quote by: Nan Blind Monk: "Why be afraid of death? It is the fate ................." Besedilo iz filma na 2:31:16 ------------------------------ aries: ...HI! nan; Well, I don't think anybody wants debate, how feel about death, And I don't know. But watching other people dying, I see myself in the same situation. That gets to me. Da si prihranim, čas bom tega tipa spodaj, s katrerim se menda vsi strinjamo citiral: >>Hi all, most people who say they are afraid of my death, not at the death as such but the dying process. . This is where the fear I will languish long have? I possibly years of pain from me? Becomes ill I a "inhumane" disease (Alzheimer's, ect.)? These and other questions are the ones who justify the fear of death. Afraid of death? Fear of the dying process Yes.<< Poleg vsega,v tem vidimo vsi, sigurno tragičen "problem". '''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''' Hvala za zanjimiv link videa (IN TO GREATE SILENCE). Citacijo sem dobil na: 2:31:16 ok, kakor si napisala. Zmiraj sem pa čakal, da bodo kaj spregovorili...:) ...hvala nan.. '''''''''''''''''''''''' L. Pozdrav aries '''''''''' Pax

Dodam še link, za info. http://en.wikipedia.org/wiki/Into_Great_Silence

NanDodam še link, za info. http://en.wikipedia.org/wiki/Into_Great_Silence '''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''' nan..hvala "wiki." ni problema...hvala vseeno. ...ker smo že pri tem, (če nisi videla, po moje splača - če se ti dopade fikcija.) "Soylent Green", gre se glede starejšega filma, ko naj bilo v ZDA leta 2022 v tem primeru New Yorku 40 miljonov ljudi. Premalo prostora, hrane ni, miljoni brez dela, diktatura, criminal itd. Sicer verujem, da Si videla. Gre se zaradi "fikcije", da so izdelovali hrano iz - ljudi - pobranih po cestah - in prostovoljcev za (euthahnasie). 2 glavni vlogi: starejši, Edward G Robison - mislim. da je pravnik - advokat in policaj - Charton Heston... Ko starejši spozna kaj government dela mu je bilo dovol in se odloči, kakor on reče, "I am going home", Gre v posloplje ( euthahnasie).... Qvalita pa vsa elegantnost je 5*****: za /zadnjih/ 20 minut si izbere "lahko klasiko" in vidije narave. Ta scena, ko se pripravlja, da gre na "euthahnasio" se odvija nekak: od 00:60:00 do 00:86:00. Druga scena ko policaj, (privatno sicer) odkrije, da je posloplje (euthahnasie) istčasno fabrika hrane iz ljudi - (to nekako gre od 00:86:00 do 00:95:00, ki konec filma. (big brother kontrolira vse) Če filma ne poznaš in želiš videti je najbolše od začetka je le 95 minut. Če si do tu prišla, boš mogoče gledela - saj NI važno... - good luck - nan in hvala. http://www.videobash.com/video_show/soylent-green-full-movie-324513 Lepo se imej. ps: wikipedio dobiš, pod istim imenom seveda. aries Pax

En lep samospev Franza Schuberta http://www.youtube.com/watch?v=MHmzzu4FAnM (besedilo) Ernst Schulze In Spring Quietly I sit on the hill's slope. The sky is so clear; a breeze plays in the green valley. Where I was at Spring's first sunbeam once – alas, I was so happy! When I was walking at her side, So intimate and so close, and deep in the dark rocky spring was the beautiful sky, blue and bright; and I saw her in the sky. Look how colorful Spring already looks out from bud and blossom! Not every blossom is the same for me: I like best to pick from the branch from which she picked hers! For all is as it was: the flowers, the field; the sun does not shine less brightly, nor does the spring reflect any less charmingly the blue image of the sky. The only things that change are will and delusion: Joys and quarrels alternate, the happiness of love flies past, and only the love remains – The love and, alas, the sorrow. Oh, if only I were a little bird, there, on the meadow's slope, then I would remain here on these branches, and sing a sweet song about her the whole summer long.

Kroj Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe skidati. Na meni ćeš se raspasti. Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju ove detinje duše. I da se više ne stidim pred biljem i pred pticama. Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati. Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati moju kožu sa tvojom. Ne znam da li me shvatas: to nije prožimanje. To je umivanje tobom. Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji miris, sav izatkan po nama. Tetoviranje maštom. Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipeo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće. Mika Antić

#40 TAKE all my loves, my love, yea, take them all: What hast thou then more than thou hadst before? No love, my love, that thou mayst true love call; All mine was thine before thou hadst this more. Then, if for my love thou my love receivest, I cannot blame thee for my love thou usest; But yet be blamed if thou this self deceivest By wilful taste of what thyself refusest. I do forgive thy robb'ry, gentle theif, Although thou steal thee all my poverty; And yet love knows it is a greater grief To bear love's wrong than hate's known injury. Lascivious grace, in whom all ill well shows, Kill me with spites; yet we must not be foes. W.S.

I REMEMBER YOU The world may never notice If a rosebud doesn't bloom: Or even pause to wonder if the petals fall too soon. But every life that ever forms, Or ever comes to be Touches the World in some small way For all eternity. The little ones we longed for Were swiftly here and gone. But the love that was then planted Is a light that still shines on. And though our arms are empty, Our hearts know what to do Every beating of my heart says "I Remember You" Author unknown

Onda potonem u sebe tamo dole sretnem tebe pa se slike k'o komadi ostrog stakla zariju u dlan. Momčilo Bajagić

Brez steze stopinj V eni roki diha pipa, z drugo pa, Brez palca upira se naporu, naslednjega koraka. Vrana z žice posmehljivo črne note kraka. Dozorela leta, v sivo klasje, preganjajo mu gnev. Pobelile snežinke so brez kape to glavo. Brezzoba usta, žvižgajoče v megleni veter pihajo svoj spev, kot stare viže v opomin. Pot težko škripa sneg, počasno, zbran na pod, brez steze stopinj. Ko je oko uzrlo belo Brezo, ko je lepa Lipa vedno bliže, ne daleč vstran, ko Hrast stoji mogočno, in tam, nekje v daljavi samcat sam, ko sameva Bor brezčasno, korak pogrezne se v spomin, in..., vrne se nazaj spoznan, zbran na pod, Brez steze stopinj. danilo

Neizrečeno Mnogo je besed ki v zraku obvisijo iz obzirnosti. Vir njih, je obet da v misel se objame jo brez užaljenosti v uho, ujame. Besed premnogo je že v zraku obviselo, že so v mislih onemele. Jo misel tu zanika ubogo, ko se je izraziti želelo. Zato veter z odgovorom, utrujen misel jadra. "Je v ogledalu zlom?" Vprašaj, se v srca jedra sidra. danilo_1

[QUOTE][u]Quote by: Violeta[/u][p]Tone Pavček (za vse pavčke) Ko hodiš, pojdi zmeraj do konca. Spomladi do rožne cvetice, poleti do zrele pšenice, jeseni do polne police, pozimi do snežne kraljice, v knjigi do zadnje vrstice, v življenju do prave resnice, v sebi do rdečice čez eno in drugo lice. A če ne prideš ne prvič ne drugič do krova in pravega kova poskusi: vnovič in zopet in znova.[/p][/QUOTE] ----------------- --- Čas navdiha Ponovno sam tukaj ždim, tiho hrepenim in prosim. Ponovno mi povej... ponovno, ponovno. Ponovno v obraz! In ponovno jaz, slišal bom srce ljubezni polno, ko kljubuje uri, čas. "Časa ni." "Si le ti' si le živa ljubezen." Po listu veter veje, se v času smeje. In spet tu sem v jeseni list izpet. Pisani polet, šepet željeni, spet v vetru. V novem jutru prelisičim zimo. A na pomlad, ponovno rad, mlad v zeleno šepetat, o miru. In spet tam, bom v pomladni list iz popka vsklil. Iz ljubezni srkal, vstal. Iz vetra, bi zašepetal ljubezen vam. Danilo